Rješenjem sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 172199 24 Kpp od 11.04.2025. godine određen je pritvor osumnjičenima S.V. i G.O. u trajanju od 1 (jedan) mjesec, a zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo Teška krađa iz člana 226. stav 1. tačka 4) u vezi sa članom 57. i članom 37. Krivičnog zakonika Republike Srpske, iz razloga koji su propisani u članu 197. stav 1. tačka a) i v)  ZKP-a RS.  Pritvor osumnjičenima je određen po Prijedlogu za određivanje pritvora Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini broj T14 0 KT 0037575 25 od 11.04.2025. godine. Osumnjičenima je predložen pritvor iz razloga koji su propisani u članu 199. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, a u vezi sa članom  197 stav 1.  tačka  a) i v)  Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (ZKP) odnosno iz razloga što se radi o licima koja su strani državljani, bez državljanstva BIH i koja nisu ni ekonomski, niti porodičnim vezana vezana za prostor BIH, odnosno za područje B. i Z. a suočeni su sa mogućom osudom za krivično djelo za koje je propisana kazna od jedne do osam godina zatvora, kao i iz razloga što postoje okolnosti koje opravdavaju bojazan da će osumnjičeni ponoviti krivično djelo, čiji je zaštitni objekat imovina, a za koje se može izreći kazna zatvora duža od tri godine.

Sud je utvrdio da je osnovana sumnja da su osumnjičeni učinili krivično djelo proizašla iz svih dostavljenih materijala, a posebno iz izjava saslušanih svjedoka, analize video-zapisa i dokumentacije, odnosno predmeta pronađenih prilikom pretresa vozila koje su koristili osumnjičeni. Tako, kada je u pitanju krađa iz poslovnice „D“ u Z., osnovana sumnja da su osumnjičeni izvršioci predmetnog krivičnog djela je proizašla iz izjave J.P. koja je detaljno opisala koje stvari su oduzete o čemu je priložila i specifikaciju u štampanom obliku. Prilikom pregleda video-nadzora, svjedok J.P. je uočila lice koje odgovara opisu osumnjičenog S.V., što je kasnije potvrđeno i uvidom u nadzorne kamere javnog nadzora Grada Z., kada je primijećeno da su se osumnjičeni nalazili u vozilu registarskih oznaka ... , a koje je kasnije bilo predmet pretresa. U pogledu krivičnopravnih radnji učinjenih na području Grada B. osnovana sumnja da su osumnjičeni učinili predmetno krivično djelo, je takođe, proizašla iz izjava saslušanih svjedoka i analize video-zapisa. Usto, osnovana sumnja potvrđena je i priznanjem osumnjičenog S.V. koji je prilikom ispitivanja opisao da je došao u B. u namjeri da protivpravno pribavi imovinsku korist i da je oduzetu robu odlagao u  G. O. vozilo, kojeg je obećao častiti nakon preprodaje robe, te da mu je cilj bio da tu robu kasnije prenese u R.S. i proda je licu po imenu P. iz B1. Iz izjava svjedoka S.P., S.L. i V.S., je proizašlo da su one opisale koja roba je oduzeta iz butika „O“, odnosno iz marketa „B“ i „T“. Navedeni svjedoci su pregledom video-nadzora utvrdili da muško lice koje odgovara opisu osumnjičenog S.V. oduzima robu iz tih poslovnih objekata. Nadalje, da su osumnjičeni učinili predmetno krivično djelo posebno je potvrdila dokumentacija sačinjena prilikom pretresa vozila, vlasništvo osumnjičenog G.O. u kojem je pronađena velika količina alkoholnih pića, kozmetičkih preparata, garderobe i prehrambenih proizvoda, a koji proizvodi su oduzeti u periodu od 07. do 09.04.2025. godine iz poslovnih objekata na području B. i Z..

            Ispitujući i razmatrajući najprije da li su se na strani osumnjičenih ostvarili posebni pritvorski razlozi iz odredbe člana 197  stav (1) tačke a) ZKP-a, sud je našao da osumnjičeni nemaju državljanstvo BiH, odnosno niti jedan dokument BiH; da posjeduju državljanstvo R.S., odnosno lične karte te zemlje; da stanuju na adresama u R.S.; da su im u toj zemlji porodice i da ih ništa ne veže za BiH (dokumenatacija u spisu, iskazi osumnjičenih). S obzrim da, dakle, ni na koji način nisu vezani za BiH, sud je ocijenio da postoji realna opasnost da u daljnjem toku postupka neće biti dostupni organima gonjenja u BiH. Stoga, imajući u vidu sve okolnosti krivičnog djela za koje se sumnjiči, sud je našao da je opasnost od bjekstva osumnjičenih realna, a njihovo pritvaranje iz razloga propisanih članom 197 stav (1) tačkom a) ZKP-a u cijelosti osnovano.

Nadalje, sud je našao da su u utvrđenim objektivnim i subjektivnim elementima krivičnog djela, čije je utvrđenje naprijed obrazložio, sadržane i okolnosti koje opravdavaju određivanje pritvora osumnjičenom iz zakonskog osnova iz člana 197 stav (1) tački v) ZKP-a. Sud je našao nespornim da je njihov psihički odnos prema krivičnom djelu, koji sadrži kako svjesnu, tako i volju komponentu, kao elemente direktnog umišljaja, posebno izražen u količini kriminalne aktivnosti koja se ogleda u povredi imovine, kao jedne od temeljenih vrijednosti zaštićenih Krivičnim zakonikom. Ovakav zaključak suda je proizašao iz činjenice da se osumnjičeni sumnjiče da su počinili produženo krivično djelo teške krađe, u kratkom vremenskom intervalu, otuđenjem veće količine tuđih pokretnih stvari iz zatvorenih prostorija, bez obzira na postavljenu zaštitu od strane vlasnika u vidu mjera tehničkih mjera (videonadzor), što jasno ukazuje na njihovu smjelost, te izraženu upornost u izvršenju ovog krivičnog djela. S tim vezi, sud je ocijenio da se u tome ogleda opravdana bojazan da bi boravakom na slobodi nastavili s vršenjem krivičnih djela protiv imovine. Na ovakav zaključak je posebno navela i činjenica da je u vozilu,  kojeg su koristili osumnjičeni pronađena veća količina robe, otuđena tako što su vozilom dolazili do trgovinskih objekata, oduzimali stvari iz unutrašnjosti zatvorenih objekata, a zatim te stvari dalje odvozili s namjerom prodaje, što sve potvrđuje ustaljeni obrazac kriminalne aktivnosti, odnosno unaprijed isplanirani i dogovoreni modus operandi. Osumnjičeni su, dakle, pokazali jasnu namjeru i iskazali izraženu upornost da se bave ovom vrstom kriminala na području, za njih, druge države (BiH),  ponavljajući radnje krivičnog djela u relativno kratkom vremenskom intervalu. Iz svega  je jasno proizašlo da su skloni vršenju krivičnih djela, što uz utvrđenu upornost u vršenju krivičnog djela za koje su osumnjičeni, po ocjeni ovog suda, predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi mogli ponoviti krivično djelo iz člana 197 stav (1) tačka v) ZKP-a.

Prilikom donošenja odluke o određivanju pritvora kao najteže mjere prema osumnjičenim, sud je ispitao mogućnost izricanja blažih mjera prema njima, umjesto pritvora, nakon čega je našao da se niti jednom drugom mjerom za obezbjeđenje njegovog prisustva radi uspješnog vođenja krivičnog postupka ne bi mogla postići ista svrha kao pritvorom, uključujući i mjeru zabrane napuštanja mjesta stanovanja, jer takva mjera, po ocjeni ovog suda i prema ustaljenoj sudskoj praksi, nije praktično primjenjiva u okolnostima kada se pritvor određuje ili usljed opasnosti od ponavljanja krivičnog djela.

Određivanje pritvora osumnjičenom predstavlja mjeru prema osumnjičenom, ali se time ne dira u pretpostavku nevinosti predviđenu pozitivnim krivičnopravnim zakonodavstvom Republike Srpske, te će krivica osumnjičenog biti utvrđivana u daljem toku krivičnog postupka.